Kamenci se mogu pojaviti bilo gdje u mokraćnom sustavu - od bubrega do mokraćnog mjehura - i kolektivno se ta pojava stručno naziva urolitijaza. Ako se kamenac nalazi baš u bubregu, naziva se nefrolitijaza, dok se kamenac u ureteru (mokraćovodu) naziva ureterolitijaza. Kada kamenac dospije do mokraćnog mjehura, govorimo o cistolitijazi.
Osim po lokaciji, kamenci se razlikuju i po svojem kemijskom sastavu. Glavni materijal koji gradi kamenac može biti kalcij, struvit ili mokraćna kiselina. Iako mokraća sadrži tvari koje bi trebale spriječiti nastanak kamenaca, uslijed određenih faktora taj urođeni mehanizam obrane od kamenaca ponekada zakaže i počinje taloženje kristala.
Kada se kristali stvore, dok su još vrlo sitni, oni najčešće neopaženo napuste tijelo izmokravanjem i prije stvaranja ikakvih tegoba ili bolova. S druge strane, ti kristali ponekada ne izlaze iz tijela nego se taloženjem povećavaju i postaju pravi kamenci koji se usidre u neki dio mokraćnog sustava, ali se povremeno gibaju i stvaraju simptome.
Kamenci nisu rijetka bolest nigdje u svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj, a na našim područjima Dalmacija i primorje su pogođeni nekoliko puta više od primjerice Zagorja. To odgovara teoriji da klima, ishrana i sastav tla i vode mogu imati bitan utjecaj na razvoj bubrežnih kamenaca. Najčešće su pogođeni muškarci, iako se unazad desetak godina primijetio porast pojave kod žena. U muškaraca se, međutim, u pravilu javlja u ranijoj životnoj dobi, najčešće između 20. i 40. godine života. Rizik je veći ako je netko u obitelji već bolovao od kamenaca, a postoje i neke bolesti i lijekovi koji povećavaju vjerojatnost stvaranja određene vrste kamenca.
Glavni simptom koji vežemo uz bubrežni kamenac je svakako oštra bol u leđima, boku i donjem dijelu trbušne šupljine. To su mjesta gdje se projicira bol iz stvarne lokacije kamenca koji se obično nalazi u mokraćovodu, a bol je rezultat stiskanja mišića mokraćovoda u nastojanju da istjera kamenac van tijela. Bol je oštra i sijevajuća, i nerijetko zna biti izrazito jaka pa i neizdrživa.
Osim bolova, simptom može biti i krv u mokraći, koja se javlja kao rezultat krvarenja iz mokraćnih puteva koje je kamenac oštetio prilikom pomicanja. Znakovi za uzbunu su temperatura i tresavica koji se ponekada jave kao rezultat infekcije i upale mokraćnih puteva, uključujući i mokraćni mjehur, jer bakterije ponekada znaju iskoristiti kamenac kao nidus za infekciju. Važno je brzo pristupiti liječenju u takvim slučajevima, obzirom da takve upale mogu rezultirati i trajnijim posljedicama. Potpuno začepljenje mokraćovoda onemogućuje protok urina iz tog bubrega, i naposljetku rezultira uništavanjem i otkazivanjem tog bubrega.
Glavne metode kojima se potvrđuje kamenac u mokraćnom putu su rentgen i ultrazvuk, koji osim postojanja kamenaca, utvrđuju i točan broj, položaj i veličinu, što su informacije potrebne urologu da ustvrdi najbolji pristup liječenju.
Postoji više metoda za liječenje odnosno odstranjivanje bubrežnih kamenaca, ali je operacija uvijek posljednja opcija i rezervirana samo za one kamence koji se ne mogu riješiti drugim metodama, uglavnom zbog svoje veličine. Prije operacije, a ovisno o tipu i veličini kamenca, pokušava se s tekućinama, lijekovima ili ‘’razbijanjem’’ kamenca.
Nakon liječenja, s urologom se dogovara plan prehrane, lijekovi ili druge preventivne mjere koje pacijent treba poduzeti u svrhu sprječavanja ponovnog nastajanja kamenca, a točna metoda prevencije ovisi uzroku i tipu kamenca.
